"Zahvalan sam svima, prije svega volonterima Crvenog križa, voditeljici, Gradu Puli, svima hvala od srca. Da me nisu pokupili iz prikolice u Pješčanoj Uvali, gdje sam bio bez struje i vode, bio bih se smrznuo, ne bih imao što jesti, kao uostalom i mnogi drugi koji su dva mjeseca bili sa mnom u Gupčevoj. Zato im još jednom svima hvala", rekao nam je u petak 58-godišnji Jovica Savić prigodom svečanog otvaranja novouređenog prihvatilišta za beskućnike u Valturskoj u Puli.
Kako nam je ispričao Savić, rodom je iz južne Srbije, ali već 30 godina živi u Hrvatskoj i ima hrvatsko državljanstvo.
"Moj je život duga priča, a zapravo je sve krenulo nizbrdo nakon razvoda. Jedno vrijeme sam živio sam, ali onda sam ostao bez posla, našao se na ulici i obolio.
Dugo sam živio u kamp-prikolici u Pješčanoj Uvali odakle su me volonteri i pokupili. Sada ću ovdje boraviti šest mjeseci, koliko mogu, a poslije... Vidjet ću, najprije moram na operaciju", rekao nam je simpatični Jovica.
Prihvatilište u Valturskoj može primiti 11 osoba, osam muških i tri ženske. Njima će na raspolaganju biti 300-tinjak kvadrata podijeljenih na mušku i žensku sobu i dva odvojena sanitarna čvora, dnevni boravak, vešeraj i uredsku prostoriju te 600 kvadrata dvorišta.
Kako je tijekom svečanog otvaranja istaknula ravnateljica pulskog Crvenog križa Nevija Srdoč, u Gupčevoj su tijekom dva mjeseca volonteri zbrinuli više od 20 beskućnika, a ovdje je na privremenom smještaju za sada njih osam.
Po zakonu mogu boraviti najviše šest mjeseci, što je vrijeme u kojem bi se trebali socijalizirati, možda naći posao i srediti u zajednici. Usput će odrađivati i poneki posao u prihvatilištu što će im biti, kaže Srdoč, svojevrsna radna terapija.
Jedan od stanara koji će moći pridonijeti uređenju prihvatilišta je Ilija Tadić koji je po zanimanju stolar, iako je, kako nam kaže, godinama radio kao armirač. Kako nam se pohvalio, upravo u nedjelju na Uskrs puni 52 godine i sretan je što će ga provesti u novom domu. Zdravlje ga baš ne služi najbolje.
- Što da vam kažem, godinama sam živio pod nebom. Bio sam jedno vrijeme u bunkeru na kružnom toku, potom kod željezničkog kolodvora dvije godine i tako. Bilo je dobro dok sam radio, ali onda sam obolio i dobio otkaz. Na poslu su mi stradale oči, oštećena mi je rožnica i izgubio sam pola vida. Tada su počele moje muke.
Živio sam u Čabrunićima i radio u okolici, u Sv. Kirinu, Žminju, Savičenti… Prije toga čak 13 i pol godina radio sam i u drvnoj industriji. I sada pomažem, što treba sklopiti, sklopim. Moram priznati da sam se dva mjeseca u Gupčevoj doslovno uležao i da sam jučer malo napornije radio u prihvatilištu i danas već imam upalu mišića. Ali nije mi žao. Pomažem koliko mogu. Što ću učiniti u narednih šest mjeseci? Ovisi o tome koliko mi zdravlje dopusti, rekao nam je Ilija na odlasku u novi, privremeni dom.
Nevija Srdoč je rekla da je za funkcioniranje prihvatilišta nužno godišnje osigurati oko 550 tisuća kuna, odnosno da je trošak ljudskih resursa procijenjen na 290 tisuća kuna, a hrane, higijene i ostalih potreba korisnika na oko 250 tisuća kuna. To iznosi mjesečno oko 40 do 45 tisuća kuna koje će pokriti Grad i Županija.
Prostor prihvatilišta je u vlasništvu Republike Hrvatske, a dobio ga je na korištenje Nevio Bačac koji u njemu ima Centar za pomoć i njegu, odnosno organiziranu kuhinju u kojoj spravlja hranu za korisnike Centra za socijalnu skrb grada Pule. S obzirom na raspoloživi prostor i vrlo malo nužnih ulaganja, brzo je pao dogovor da se upravo ovdje otvori prihvatilište.
Izvor: Glas Istre
Prilog: Sandra Zrinić Terlević
Snimio N. Lazarević