"Uličnim svjetiljkama" nagrada HHO-a

"Uličnim svjetiljkama" pripala je ovogodišnja nagrada HHO-a za zaštitu i promicanje ljudskih prava.

Ovogodišnju nagradu Joško Kulušić za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava u području medijskog djelovanja dobio je časopis Ulične svjetiljke , novina po svemu drugačija od tzv. velikih, razglašenih medija. U Svjetiljkama susrećemo jedno drugo novinarstvo, novinarstvo koje je okrenuto dijelu života koji nećemo naći na naslovnicama tiražnih izdanja, ni u bombastičnim najavama emisija elektronskih medija, kojima je ovladala beskrupulozna trka za profitom, najčešće nažalost uvijena u žuto, senzacionalističko informiranje. Nasuprot njima, Ulične svjetiljke odlikuju se, rekli bismo, nenovinarskim pogledom na svijet. To je časopis kojega ne zanima puki senzacionalizam, on je sam po sebi „senzacionalan“ i pravo otkriće za sve nas.

Pokretač i izdavač lista je Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat na Sušaku, gdje je otvoreno Prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje“, koje je i provoditelj projekta, a prvi broj Uličnih svjetiljki tiskan je 2008. godine. Na svoj način, te su novine „antimedijski“ medij, jer njega nećete naći na kioscima širom Hrvatske. Njega prodaju deprivilegarini građani, beskućnici koji su ostali bez ičega u trenutačnoj pomami i pohlepi za profitom koja je ovladala ovom zemljom. Pa, iako okovani hladnoćom i bešćutnošću „profitne“ Hrvatske, beskućnci uz pomoć riječkih franjevaca, pružaju građanima Zagreba, Rijeke, Pule, Zadra, Splita i Vinkovaca, priliku zaviriti u stranice prepune potresnih priča o teškim i mučnim sudbinama dijela naših sugrađana. Dovoljno je da odvoje 8 kuna i trenutak pažnje za razmišljanje o onima koji su do boli potrebiti naše pažnje i našeg razumijevanja.

Časopis pišu i prodaju „nijemi ljudi“ koji ništa ne govore, samo stoje na trgovima i ulicama držeći u ruci „Ulične svjetiljke“. Ljudi i časopis koji nas podsjećaju na to da smo ih zaboravili. Nijemi kao ljudska savjest.

Ulične svjetiljke su časopis beskućnika. Ne samo siromašnih, nego beskućnika. Ljudi koji zahvaljujući složenim i kompliciranim birokratskim zakonima i postupanjima nemaju, većinom, niti adresu, pa čak ni osobnu iskaznicu. Da bi dobili osobnu iskaznicu morali bi imati adresu stalnog boravka. Kako nemaju vlastitog obitavališta, normalno nemaju ni adrese. Postoje brojni dobri ljudi koji su spremni „izigravati zakon“ i fiktivno ih prijavljivati na svojim adresama, jer bez osobne iskaznice oni nemaju ni pravo na socijalnu pomoć, ni na hranu u pučkim kuhinjama. Nećete vjerovati, takvih prema službenim podacima MUP-a i različitih klinika, samo u Zagrebu ima oko 600, a prema neslužbenim podacima koje smo dobili od samih beskućnika ima ih i do 2.000. Koliko ih je diljem Hrvatske zapravo se ni ne zna, jer oni su za statističare gotovo zanemariva kategorija. Grube procjene govore da ih ima oko 15-20.000. Istina, puno manje nego u Americi, Velikoj Britaniji ili drugim razvijenim zemljama. Međutim, prema podacima Crvenog križa samo u Europi ima 120 milijuna siromašnih i njihov broj iz dana u dan raste. Koliki je broj beskućnika, to nitko ne zna!

Među beskućnicima susrećemo danas ljude iz različitih socijalnih sredina. Nalazimo tako nekad imućne pojedince, koji su zbog raznoraznih životnih okolnosti izgubili sve što su imali, ali i intelektualce, umjetnike, uz one tzv. obične ljude, koji su ostali bez elementarnih sredstava za život. Upravo njima, svoje stranice posvećuju Ulične svjetiljke koje tako postaju njihovo duhovno i materijalno uporište.

Ulične svjetiljke član su i međunarodnog udruženja uličnih novina. Riječ je o udruženju koje okuplja oko 120 sličnih izdanja koja izlaze u 40 zemalja svijeta. Cilj je dvostruk: pružiti priliku beskućnicima da prodajom časopisa zarade nešto novca, i tako prikupe bar nešto sredstava za preživljavanje, za plaćanje kakave skromne sobice, te skinu sa sebe stigmu osoba „opasnih po društvo“. Cilj je časopisa upozoriti javnost da oni još imaju želju i potrebu nešto ponuditi društvu, pa to rade i kroz svoje životne priče, pjesmu i drugo što se objavljuje u časopisu. Time se javnost senzibilizira za egzinstencijalna ljudska prava, i to one najugroženije kategorije ljudi za koje nema mjesta u senzacionalističkim medijima.

Dodjeljivanjem ove nagrade HHO se pridružuje svima onima koji u hrvatskom društvu žele upozoriti na trenutačnu socijalnu dramu.